ponedjeljak, 05.04.2010.

Comeback!

Alice se vraca :)
Slabija nego prije. Sa nekim navikama kojih se zeli rijesiti.
Ali da, bila sam ovdje cijelo vrijeme, citala vase blogove, gledala ostatke tog svog zivota i odlucila mu se vratiti.
Kroz koji dan obecajem neki veci post.

Alice loves you <3

ponedjeljak, 21.12.2009.

Winterheart

Brrrrr.
Znam da nema bas neke izlike za toliko dug period nepisanja, ali reci cu samo : decko, skola, frendovi izlasci.
-15 vani, povrh svega.
Jedem? Jedem.
Za njega. Ipak. Dobila sam koju kilu i sad sam na 48. On je prezadovoljan- ali kaze da mi fali jos najmanje 5. Yeah right. Preko 49 ne idem ni u ludilu.
Dakle, mogu reci da sad u jednoj od svojih happy faza, kada moj bipolarni poremecaj manje dolazi do izrazaja (iako je fluktuacija u mojim raspolozenjima jos uvijek nenormalna) i ima dana kada sam zadovoljna onim sto vidim u ogledalu. Da, visak na struku- ali zadovoljna sam ipak.
Naravno, jos uvijek ima dana kada ne podnosim svoju debljinu i sav taj visak na sebi i toliko se dovodim do ocaja da hranu doslovno ne mogu gutati.
2 obroka na dan, vise ni ne mogu. Ne doruckujem, pojedem kakav-takav rucak i neku veceru; ali nema vise vodenih dana, nema opsesivnog brojanja kalorija, nema opsesivnog vjezbanja.
Umire li ana u meni? Ne. Jos uvijek sasvim jasno cujem njen glas i znam da nece tako lako otici.
Samo je sad, zahvaljujuci mom ljubavnom zivotu, nekako pala u drugi plan.
Skola je totalni fail, padam polugodiste zahvaljujuci mom totalnom nedostatku koncentracije i ambicije. Ceka me pisanje maturalnog rada i ucenje za maturu, a ja samo mogu misliti o izlascima i opijanju u kojima cu uzivati cijele praznike (iako znam da nisam jedina :P).
Za 2 dana opet idem busiti usnicu, ovaj put na drugom mjestu (sredina), tako da cu puno teze jesti :). A poslije nove i jezik, tek ce to bit veselo.

Pijem- jako puno. Tu i tamo pomijesam alkohol sa tabletama za smirenje cisto radi nekog ne bas posebnog efekta, ali i to je bolje od praznine koju uglavnom osjecam.
A kutija za kutijom marlbora light nestaje svaki dan.
Skrsit cu oko 1600 kn na nove marte, pirs kartu za Metallicu, a da ne govorimo o jos par koncertica sto mi je nekih 400 kn gore. Bolje da ni ne spominjem nedavni soping u West Gateu kada sam poharala Tally Weijl (XS velicina :) i nakit u New Yorkeru. Uuuuuuhhhh.

Sa dolaskom praznika- i postovi ce biti cesci, nadam se.
Kisses :*

Alice

nedjelja, 15.11.2009.

Usponi i padovi.

U jednom trenu na vrhu svijeta - high on love, high on hunger, high on self-esteem.
U drugom trenu, stvaraju se problemi u vezi. Ili ih samo ja vidim, jer svi kazu da smo savrseni skupa. Zasto imam osjecaj da mu je dosadno, zasto imam osjecaj da se polako hladi? Kada prica o tome kako mu se javlja njegova savrsena bivsa (za koju cak i on kaze da mu je jos uvijek zgodna), osjecam se nevidljivo. Zelim se izbrisati. Zasto mi to govoris? Zasto ne uzivas tu i sada sa mnom? Ona bi trebala biti posve nebitna.
Znam da je prevario sve svoje bivse. Zasto bih ja bila iznimka? Sumnja me izjeda.

Boli me. Ne odgovaras na moju poruku na msnu, znam da se dopisujes s njom.
Boli me jos vise, pa jedem.
Dosla sam do nekih 47 kg, opet. Za to je djelomicno kriv i pms, ali to je slaba utjeha. Slaba sam.
Imamo dobrih dana, kada smo zajedno i prekrasno je, ali svaki put kada ode, bojim se da se nece vratiti. Nenormalno se bojim da cu ga izgubiti. Ovo je postalo kao ovisnost.
Alkohol, tablete. Ponekad me manje boli. I ove rane na mojim nogama, koje nitko ne vidi, isto umanjuju psihicku bol.
Potpuno sam van kontrole. Skola je potpuni kaos, ne mogu se koncentrirati na ucenje i ocjene su lose. Neopravdanih se skupilo i previse, stara je razocarana u mene i to osjetim cak i kada nista ne govori.

Na prvi pogled, sve je zaista savrseno.
Draga cura, uvijek nasmijesena, preslatka lutkica. A kad dodem doma i skinem osmijeh s lica, vidim podocnjake i iscrpljeno bijelo lice, vidim curu koja zapravo nema ni upola onoliko samopouzdanja koliko pokazuje, vidim curu koja se boji da nije voljena. Sjedim na podu svoje sobe do sitnih sati i razmisljam. Gledam na mobitel i cekam njegovu poruku.
Pomislim na kutijicu s tabletama sakrivenu u ormaru i dolazim u napast da ih progutam sve odjednom i barem nakratko iskljucim mozak i otupim osjecaje.
Ali, zelim prestati biti tako veliko razocarenje za sve oko sebe.
Tako da prestanem plakati, popravim sminku i navucem big fake ass smile.
Nitko nece posumnjati.

nedjelja, 18.10.2009.

Welcome to my Hungerland.

Kao prvo, da se ispricam zbog nepisanja. Zadnja 2 tjedna su mi bila pravi kaos (ali u pozitivnom smislu-osim skole). Ucenje, ucenje, izlasci navecer. Dolazim doma oko 12-1, budim se u 7. Hodam posvuda toliko da mi vjezbanje skoro i ne treba. U svakom slucaju, bar sam uspjela dobiti neke dobre ocjene, iako me markiranje dosta muci (nad glavom mi vise neopravdani kojih se treba rijesiti prije nego sto stara sazna). Tko bi odolio kavi na toplom sada kada je pusenje opet dozvoljeno...? :)
Jutros sam stala na vagu. 45 jos uvijek, i neopisivo sam sretna kada vidim tu brojku. Zadnji put sam 45 kg imala u 1. razredu.
Inace, zadnjih mjeseci sam se previse trudila oko skidanja kila. Lose je zavrsilo svaki put- nakon svakog gladovanja, binge. Moja tezina je fluktuirala sa dvije kile gore-dolje, dakle nista posebno.
I onda...Upoznam Njega. Decko kojeg sam neko vrijeme gledala i mislila da ga nikad necu imati (on je jedan od onih super-zgodnih za kojima sve cure trce i mogu imati bilo koju)- prisao mi je, upoznali se i tu je sve pocelo. Od pocetka se vidamo svaki dan, tako da nemam vremena za hranu. Njegovo savrseno tijelo mi je thinspo.
Iako, stalno mi naglasava kako ne voli premrsave cure i kako bi volio da se udebljam bar 6-7 kila. (apsolutno nemoguce.)
Dolazim iz skole, pojedem nesto malo od rucka, ucim, pospremim sobu, odem na neku kavu, dolazim doma, spremam se, idem van s njim. Uz taj nedostatak vremena, zaljubljenost u meni izaziva totalno pomankanje apetita.
Kalorije i masti stvarno ne brojim, vec neko vrijeme nisam, a prije mi je to bila navika. Glad prestajem osjecati, sada me jedna kava moze napuniti. XXS hlace- skroz vise na meni :)
Stara je primijetila da sam u licu vise bijela nego obicno i da skoro sve visi na meni, pa je posumnjala - ni manje ni vise- da se drogiram. U vezi prehrane me nije nista ni pitala i to mi je drago.

Sutra pocinje competition koji je Dandy osmislila i jedva cekam - zato sto mislim da ce me motivirati da dam sve od sebe.

Alice <3

ponedjeljak, 12.10.2009.

46

46 kilograma.
Ne mislim vise ni o cemu. Ne brojim kalorije, ne gledam thinspo sajtove.
Jednostavno ne jedem.
Zaljubljena sam, to je jedino sto me hrani (uz cigarete).
I savrseno je.

15.10. UPDATE:
45 savrsenih kila :) Toliko sam sretna zato sto taj broj moja vaga vec dugo nije pokazala.
Sve hlace vise na meni,a kljucna kost i kosti na bokovima su jako izrazene.
I stvarno, iako sam bolesna, osjecam se kao da lebdim i istrazujem neke nove dimenzije...Osjecam se predobrom za hranu.
Glad, sto je to? :) - vise ju gotovo ni ne osjecam.
Inace, oprostite sto nisam redovita kod postanja; obecajem jedan veliki post uskoro.
Alice.

četvrtak, 24.09.2009.

Dream Thin.

Danas sam mislila ubaciti vodeni, ali sa skolom je to nekako palo u vodu. Osjecala sam se jako lose i slabo ujutro pa sam pojela pecivo (iako to ne volim-obicno znaci binganje cijeli dan). Doma sam za rucak pojela nekoliko zlica juhe od povrca i to je to. Uz moj uobicajeni 3u1 nescafe, na kraju i nece biti toliko kalorija.
Dosta tesko podnosim glad u zadnje vrijeme, kada imam puno obaveza i ne mogu spavati koliko zelim (a san ubija glad!). Ali ipak, dajem sve od sebe. Znam da necu nikada biti mrsava ako narucim tu prokletu pizzu, ako pojedem taj cips, ako navalim na taj sladoled. Glad je moja prijateljica i uzivam u njoj. Uzivam u osjecaju praznine.
U zadnje vrijeme sam ostala jako razocarana u neke ljude, tzv. frendove (ali to je uvijek tako). Dosla sam do zakljucka da vise definitivno ne vjerujem ljudima i vise se nikome ne mislim otvoriti do kraja. Postala sam jako svjesna cinjenice da mogu vjerovati jedino sebi.
Postajem asocijalna. Polako gubim volju za izlascima, a i u skoli ne volim pretjerano pricati sa ljudima u razredu (osobito zato sto su formirane grupice, a ja ne zelim biti ni u jednoj od njih). Nosim knjige u skolu i citam (trenutno E.A. Poe), pisem dnevnik pod satom i cekam da nastava sto prije prode.
Uslijed mog nedavnog prekida s deckom, isto nisam mogla jesti. Svima vam je vjerojatno poznata ona tupa bol kad je cak i glad dobrodosla jer je tako stvarna. Dosla sam do 46 kg, ali ubrzo sam se vratila na 47 (nakon sto sam malo dosla k sebi i pocela jesti vise). Ne zelim reci da je to bilo ugodno iskustvo, ali nekako sam bolje upoznala sebe i shvatila sto me zapravo usrecuje. Sada sam se vise posvetila sebi i odlucila da nikakva veza ne dolazi u obzir: ana mi je sasvim dovoljna.
Isto tako, moram reci da su za ovaj blog doznale osobe koje me, mozemo reci, znaju. Iako znam da ce biti zlobnih komentara ili cega vec- mogu reci da me apsolutno nije briga. Ako nekoga uveseljava hraniti se tudim zivotima jer nemaju svoj, neka izvole. Jedino sto cu reci jest da ih iskreno zalim- iscekivati svaki novi post da bi, jadni, imali o cemu pricati. Znam da sam iznad njih :).
Vjezbam pilates u zadnje vrijeme (ne toliko cesto koliko bih htjela), i mogu reci da stvarno nije naporno i zabavno je, a poslije osjecam onaj zdravi umor od kojeg sam odlicne volje. Osjecam zatezanje trbusnih misica i nogu. Stvarno super stvar. Tako da mislim naci neku grupu i poceti se intenzivnije baviti njime, odnosno redovitije.
Think thin, girls! xoxo


Alice <3

utorak, 15.09.2009.

Ana`s here.

I dalje se drzim svog plana, stvarno ne jedem puno. Zadnjih tjedan dana nisam presla 600 kcal, osim u nedjelju, kada sam dosla skoro do 1000 (prokleti binge. Slaba sam, da).
Jos uvijek se drzim na tih 47 kg, sto je kila manje, ali i dalje previse. I nikako da izgubim taj visak, i ima dana kada sam totalno nervozna i ljuta na cijeli svijet i zelim nesto pojesti jer sam tako prokleto gladna, ali ne dopustam si. Ma, bolja sam od toga. Ako moram birati izmedu hrane i mrsavosti, jasno je sto cu izabrati.
U zadnje vrijeme sam nasla puno sajtova sa jako thinspirirajucim textovima, stavit cu linkove u box tokom ovog tjedna. I sve si to lijepo spremam i kada sam u iskusenju, citam stalno iznova i podsjecam se na svoj cilj.
Ako to pojedem, bit cu jos dalje od te brojke 42.
Cure koje imaju 42 kg ne trpaju u sebe smece, i ako zelim tu kilazu, ne smijem ni ja.
Osjecam se nadmocno dok gledam druge kako jedu i debljaju, i drago mi je sto se ja ne natrpavam tom visokokaloricnom hranom. U razredu me stalno ispituju jesam li gladna, jer kao "nisam jela", a ja uvijek govorim da sam doma pojela stvarno velik dorucak i zeludac mi je pun. Sumnjaju li? Ni ne zanima me. Dok god ja dolazim do svog cilja, nista drugo nije bitno.
Odlucila sam nabaviti fat-burnere u obliku tableta, kombinirati ih s vjezbanjem i nadam se dobrim rezultatima.
Isto tako, dosla sam do zakljucka da mi treba online-buddy iliti podrska koja ce slijediti isti plan prehrane kao i ja, tako da imam nesto sto ce me motivirati. Rok? Oko 2 tjedna, ovisi o dogovoru.
Tako da cure, koja god od vas zeli, neka ostavi komentar i ja cu joj dati svoju msn adresu tako da razradimo plan :)

Super Skinny me je odlican dokumentarac koji morate pogledati:
http://www.youtube.com/watch?v=gY9LLMTCjwg&feature=related
To je link za prvi nastavak, ostale cete naci.

Alice <3

četvrtak, 03.09.2009.

Alice on the right track ;)

I da, danas vodeni :)
Jučer sam se uspjela izvuc sa mini salatom za rucak i jednim pecivom popodne (koje mi APSOLUTNO nije trebalo znam). Ali mislim da nisam presla 500 kcal.
Sto se vjezbanja tice, nasla sam pilates vodic za pocetnike na youtubeu (link ce biti na dnu posta). Kako vec duze vremena zelim probati pilates, jer sam cula da zateze tijelo itd itd, odlucila sam se prvo malo ispraksirati doma, a kasnije eventualno upisati tecaj.
Isto tako, nasla sam super vodice za meditacije i stvarno je super-opustajuce :). Jer mene inace zanima joga, meditiranje, bioenergija, nutricionizam i takve sitnice.
Zavrsila sam sa citanjem "Vitke i opake" -i moram priznati da me knjiga stvarno necemu naucila. Mislim da vise nikad u usta necu staviti komad mesa, jaja ili nesto takvo. Na kraju su takvi super meniji uz koje nema sanse da budete gladne- a ne debljate se (iako ja nisam jos sve uspjela isprobat, tesko je naci namirnice).
Definitivno najveca motivacija trenutno mi je pocetak skole. Jos ne mogu vjerovati da su praznici tako brzo prosli...A ja nisam dosla do svog cilja. Naravno, to je moja krivica, ali sada dajem sve od sebe da bar malo ublazim taj svoj gubitak samokontrole.
Ali danas se stvarno osjecam jako i spremno na novi pocetak. Zeludac mi je potpuno prazan i osjecaj je divan :). I stvarno se veselim sto cu dan provesti bez ijedne kalorije.
Na stolu su vec Jana s limunom, kutija bijelog waltera i polako se bacam na vjezbanje.

I da, pilates vjezbe za pocetnike:
http://www.youtube.com/watch?v=E-2nTyxdKA4
Enjoy :)

Alice <3

utorak, 25.08.2009.

Failing...or not?

Povratak nakon dugog nepisanja bez neke posebne isprike, jednostavno nikad nisam ulovila vremena za pisanje jer sam bila preokupirana svim i svacim.
Zasto imam osjecaj da sam proslog tjedna nabila 1-2 kg? I dalje stanem u XXS hlace bez problema, ali onako, jedvaaa. Vaga ih ne pokazuje, ali zasto ih onda vidim?
Proslog tjedna se nisam drzala nikakvog odredenog plana prehrane, sve je bilo ispremijesano. Dan gladovanja, pa dan natrpavanja... To je otprilike bilo to. I naravno da imam griznju savjesti sto se tice svih tih nedopustenih stvari koje sam stavila u sebe...
Pocinjem opet, odmah, sad. Ne zelim vise cekati ni sekunde. Do pocetka skole XXS hlace bi trebale visjeti na meni, a ostaje mi jos samo 2 tjedna. 2 tjedna u kojima cu saznati kolika je moja snaga volje zapravo jaka. Koliko zapravo mogu postici ako dam sve od sebe.
Jucer sam probusila usnicu, dakle moram jesti sve u malim komadima da ne ozlijedim pirsing, sto je super. A stvarno i nisam tako gladna.
Nemam volje ni za sto. Potpuno sam letargicna i bezvoljna. Ceka me ciscenje kuce, vjezbanje, autoskola, izlasci s Njim, a jedva nalazim snage da se ustanem ujutro. K tome svemu, jos i radni vikend (koji ce mi biti izlika za sto manje hrane).
Pa ne znam koji put skupljam sve atome svoje snage i idem dalje. Ne odustajem.
"Zelis li to dovoljno jako...?" Da, naravno da zelim. I imat cu to.

Napravila sam plan kojeg ću se držati dokle god budem mogla :
-jest cu SAMO kada netko gleda
-potrosit cu više kalorija vjezbanjem nego što ih unesem u sebe
-unosit cu manje od 500 kcal dnevno
-izbjegavati slatkise, meso, fast food i gazirane sokove
-bez binganja! (ne smijem cak ni misliti o tome)
-vagati se dvaput dnevno, mjeriti dvaput tjedno i sve to unositi u tablicu

Dovoljno jednostavno.

Alice <3

četvrtak, 13.08.2009.

Pain and Comfort

Ha, vaga pokazuje jedan kilogram manje, sto znaci 47 i prilicno sam zadovoljna, koliko mogu biti. Naime, imala sam feeling da cu danas teziti cak i vise jer jucer sam bili prisiljena pojesti veceru. Stara je bila jako sumnjicava (jer kao, nisam jeli cijeli dan i nije moguce da nisam gladna), pa sam onako, cisti da otklonim svaku sumnju, pojela tanjur tjestenine i poslije mi je bilo zlo. Lezala sam na krevetu i razmatrala dvije opcije: povracanje ili vjezbanje do jutra, ali nisam se odlucila ni za jednu jer sam isla van.
Jutros sam se probudila sa nekim dobrim osjecam, kupila sam dvije boce jane s limunom i sada pijem, s tim sto sam popila i dvije kave (ha, morala sam se razbuditi). Anyway, ako se uspijem izvuci s rucka danas ce biti vodeni i vjezbat cu i istovremeno gledati uvod u anatomiju <3.
I tako, gledala sam For the love of Nancy (nadite to na youtubeu, prepredobar je film, kao i Hunger Point i A secret between friends), i stara mi uleti u sobu i donese pecivo koje inace obozavam. Ali ne pojedem ga, kao inace, nego ga stavim sa strane, da bude tu kao iskusenje, tako da malo vjezbam svoju snagu volje (mislim, bilo je i vrijeme).
Ne da mi se svaki put zavrsiti sjebana zbog svog nedostatka samokontrole. Tako da sam shvatila da moram ozbiljno poraditi na tome. Food diary je jos uvijek negdje na dnu ladice, ali pratim sve kalorije i ostalo u obicnom dnevniku. Jucer sam bila na jebenih 400 kcal do navecer, prilicno razocaravajuce.
Ali danas imam priliku sve to ispraviti i dovesti se u red.
Unatoc svemu, danas se osjecam g-o-l-e-m-o. I nosim ful siroke hlace i majicu i izbjegavam ogledalo, tako da...Da, ne zelim se suociti sa istinom. Jos samo danas. Ako danas bude vodeni, sutra cu se moci puno lakse nositi sa samom sobom.

Alice <3

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.